Majami na obali Crnog mora: Od opuštenih večeri uz čaj do grobnica uklesanih u stenama
Dodajte Kurir u vaš Google izborDok sunce polako zalazi nad Crnim morem, a talasi zapljuskuju beličasti pesak, na šetalištu turskog Samsuna okupljaju se čitave porodice.
Sa sklopivim stolicama, termosima punim čaja i večerom pripremljenom kod kuće, meštani ovog grada, koji broji više od milion stanovnika, pretvaraju obalu u veliko, toplo porodično okupljanje na otvorenom.
Raj za porodice
Deca trče po travi i pesku, stariji razgovaraju, a tek poneki pogled odluta ka vodi. Upravo ovako je izgledao prvi susret s gradom. Dok smo večerali pide, specijalitet po kojem je ovaj kraj Turske poznat, u prepunom lokalu koji služi gotovo sve sem alkohola, prostranstvo Crnog mora lagano je dobijalo bitku nad suncem, šetalište je bivalo sve punije. Gužva kao da nije radni dan...
Kad meštani završe dnevne obaveze, okupljanje kraj obale postaje centralni događaj. Lokalci su raspoređeni u manje grupe, druže se, pričaju, čavrljaju, i to bez telefona. Grupa prijatelja prati utakmicu na laptopu, dok se u pozadini ljuljuškaju brodići usidreni uz obalu Atakum, koja se proteže oko 10 kilometara.
Plažu krase palme, ulične svetiljke, uređena zelena površina i šetalište, a lokalci ovaj grad nazivaju i Majami Crnog mora. Uistinu, obala i podseća na Majami. U ovom delu Turske kupanje nije svuda dozvoljeno zbog jakih struja Crnog mora, već samo na određenim delovima gde ima spasioca.
Miris mora nadjačava note svih lokalnih specijaliteta iz restorana, postaje sveže, mnogi su došli pripremljeni pa oblače jakne. Najveći utisak na turiste ostavlja upravo ova slika i način na koji stanovnici Samsuna provode vreme.
Istorijsko mesto
Iza ove opuštene atmosfere krije se mesto od velikog značaja za modernu tursku istoriju. Upravo je u Samsun, 19. maja 1919. godine, stigao Mustafa Kemal Ataturk, odatle je osnovao pokret za nezavisnost, i to iskrcavanjem na Tutun Pijer. Baš na tom istorijskom mestu, Turci su u znak poštovanja postavili vernu maketu broda, kao i figure Ataturka i njegovih vojnika u prirodnoj veličini. Mnogi se iznenade, Ataturka zamišljaju kao visokog i krupnog čoveka, a on je zapravio bio visok 170 cm. Dok ih posmatrate izdaleka, lako se možete prevariti i pomisliti da je u toku prava vojna vežba.
Tu se turisti masovno fotografišu, dok lokalni fotograf spretno ide od gosta do gosta i nudi svoje usluge. U znak sećanja na ovaj istorijski događaj, u obližnjem parku ponosno se uzdiže i Spomenik časti. Na ovom veličanstvenom spomeniku Ataturk je okrenut ka zapadu dok obuzdava svog konja, simbolično predstavljajući naciju koja kreće u rat za nezavisnost. Smenjuju se grupe učenika koji dolaze u obilazak, a i tu su fotografi, nude se da ih grupno fotografišu za uspomenu.
Iz istorije nas u realnost vraća miris pečenog testa i susama. Tik uz Ataturkovog konja stariji meštanin nosi u rukama veliku plastičnu kutiju punu svežih simita, čuvenih turskih đevreka. Ovaj skromni ulični prodavac, s blagim osmehom na licu, nudi brzi zalogaj.
Prošetali smo i Pijacom stranaca. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, veliki broj ljudi iz bivših sovjetskih republika dolazio je u turske gradove na obali Crnog mora radi trgovine. Meštani su takva mesta često nazivali "ruska pijaca". Danas su ona više lokalnog nego međunarodnog karaktera. Šarene tezge su na sve strane.
Mit i stvarnost
Grad čuva svoju prošlost u staroj fabrici duvana, koja danas funkcioniše kao moderan društveni i tržni centar. Nekada je Samsun bio jedan od najvažnijih centara proizvodnje duvana u Turskoj, odatle se duvan izvozio širom sveta. U blizini je i novi Samsun muzej, kroz koji se posetioci kreću prateći istoriju ovog grada, od praistorije pa sve do savremenog doba.
U Vestern parku ušli smo u svet koji deluje kao spoj mita i stvarnosti. Između zelenila i uređenih staza nailazimo na amazonsko selo, a zatim i na impozantnu statuu Amazonke. Prema predanju, pre oko 3.000 godina ratnice Amazonke vladale su ovim područjem. Kažu da je njihovo središte bilo u gradu Terme, dok su se njihova naselja prostirala duž obale Crnog mora.
Vozili smo se duž Kizilirmaka (Crvene reke), a zatim zastali kod Altinkaja Dam Lake kako bismo kajakom obišli potopljeni minaret jednog nekadašnjeg sela. Nedaleko od jezera posetili smo grobnice uklesane u stenama kanjona iznad Crvene reke. Ovo područje poznato je kao Asarkale, a grobnice je u 3. veku pre nove ere izgradilo Pontsko kraljevstvo. Samsun smo posetili na poziv Ambasade Republike Turske u Srbiji i TGA.